Špargla, kraljica povrća (hrana, lek, afrodizijak)
Špargla nije švargla, a šta jeste?
Špargla nije švargla! Kad je počelo gajenje špargle u Srbiji, ako bismo izgovorili reč ŠPARGLA, obično bi odgovor bio: “Švargla? Švargla se pravi od iznutrica.”.. “Špargla, ne švargla.”, odgovarali smo i objašnjavali. Špargla je autohtona biljna vrsta u delovima Rusije, Mediteranskom regionu, i na
Britanskim ostrvima. Kultivisana špargla gaji se od antičkog Rima, Rimljani su
koristili špargle za hranu i u medicinske svrhe, smtralo se da je hrana imperatora.
Uzgaja se u Engleskoj više od dve hiljade godina i odatle su je kolonisti preneli u Ameriku, gde se podižu komercijalni zasadi od polovine 19.veka, slično kao u Evropi, a SAD su najveći potrošač.
Osnovno o špargli:
– Uobičajeni nazivi: špargla
u Srbiji, šparoga u Hrvatskoj,
asparagus u engleskom
govornom području.
– Biljna vrsta: jestivo višegodišnje povrće i lekovita
biljka.
– Izgled i osobine roda:
štapići od oko 20cm, oko 1-2
cm debljine, čvrsti i bez
oštećenja, zeleni, beli ili
ljubičasti.
– Ukus: jedinstven,
sladunjav (najviše kod
ljubičaste) i blago gorak, blag
na nepcu.
– Način konzumacije i
pripreme: sveža u salatama
(mora biti tek ubrana),
blanširana, kuvana u čorbama i
jelima, na roštilju ili propržena.
– Jednostavna za pripremu,
kratko se izlaže temperature,
par minuta.
– Dostupnost na tržištu: sveža u proleće, konzervirana tokom cele godine.
– Vrste špargle: zelena špargla je standardna, a gaji se i kao bela ili ljubičasta. Bela špargla je malo nežnijeg ukusa od zelene, a ljubičasta ima slađi ukus od ove dve vrste.
– Bela špargla nastaje od zelene, koja se zagrće zemljom da ne bi formirala hlorofil. Iako je zelena bogatija hranjljivim sadržajima, na nekim tržištima (Nemačka) više se koristi bela špargla.